Vozili smo: BMW M2

Na slavnoj mađarskoj stazi Hungaroring sjeli smo za upravljač novog M2, čiji 3,0-litreni turbobenzinac sa 370 KS uz široki, crni trag i glasan protest stražnjih guma ispaljuje svega 4,47 metara kratak coupe do stotke za samo 4,3 sekunde i potom do elektronički ograničenih 250 km/h 

Hungaroring je dosadan, spor, prašnjav, nema ritma ni pretjecanja – sve te opaske već 30 godina prate neizostavnu mađarsku postaju Formule 1. I vozači koji su pobjeđivali na stazi nedaleko Budimpešte rijetko je svrstavaju među omiljene, ali sve je stvar perspektive. Nakon samo jednog punog kruga većinu negativnih stavova i predrasuda izgubili smo kroz zavoje. Ne, nije u pitanju bio ni novi sloj asfalta, ni ugodno proljetno vrijeme. Pravi razlog za taj kopernikanski obrat bio je BMW M2.

Nova kreacija odjela Motorsport bavarskog proizvođača izravni je nasljednik 1M Coupea, koji unatoč izvanrednim osobinama jednostavno nije mogao ponijeti naziv M1 da bi se izbjegao svaki sukob i nerealna usporedba s nedavnom prošlošću. U lutanju obiteljskim stablom s oznakom M lako je pronaći poveznice s pet generacija M3, no, M2 nije reinkarnacija. Nije ni manje pakiranje aktualnog M4, ali ima jednaku sposobnost razvlačenja osmijeha na licu.

Nepunih 800 metara dužine startno-ciljne ravnine na Hungaroringu nije bila dovoljno da kazaljka brzinomjera dosegne brojku od 250 km/h, brzina na koju je poput ostalih njemačkih jurilica ograničen i M2, ali u kombinaciji s oštrim prvim zavojem koji se tek lagano otvara bio je odličan pokazatelj svih kvaliteta novog stroja iz Bavarske. Nakon što uživate u gromoglasnom urliku svih 370 KS koje ispušta turbobenzinac sa 6 cilindara, slijedi ukopavanje čim ogromne čeljusti kočnica zagrizu diskove koji ispunjavaju kompletnu unutrašnjost 19-colnih naplataka. Odlično dimenzionirani upravljač postavljen je okomito i ne zahtijeva puno razmišljanja kad krenete u postavljenje prednjih kotača, kao ni mjenjač koji spremno i brzo prihvaća spuštanje stupnjeva prijenosa.

Ovjes i karoserija u zavoju savršeno odrade svoj dio posla, a u trenutku kad se počne ukazivati pravac ponovno u igru ulazi papučica gasa. Tada u akciju stupa elektronički upravljani stražnji diferencijal uz koji će stražnji kraj lagano pobjeći u stranu i u laganom driftu M2 će izjuriti iz zavoja kao da je ispaljen iz topa. Serija šikana u gornjem dijelu mađarske staze sljedeći je ispit koji se pretvara u zabavu, jer M2 između rubnjaka pleše bolje od Johna Travolte. Zavojita i uska dionica još uvijek je dovoljno brza da stavi na kušnju ovjes i karoseriju automobila i traži se sredina između dviju suprotnosti, jer automobil mora biti okretan i živahan, ali istodobno postojan i tvrd da bi izdržao sve sile koje se javljaju pri naglim izmjenama pravca, a pritom pružio dovoljno mekoće za solidan kontakt s podlogom. Kombinacija koja u stvarnom svijetu razdvaja prave sportske automobile od napuhanih nabrijanih snagatora za M2 je tek dodatna potvrda savršeno posloženog mozaika u kojem je jednostavno nemoguće pronaći nedovoljno blistav kamenčić.

Svako ubrzanje i sve sile u prebačajima savršeno se osjete u leđima, odnosno stražnjici i M2 je jedan od automobila koji se trenutno uvlače pod kožu, s kojim se odmah sprijateljite, a za sat ili dva doživotno zaljubljujete. Jer, nemoguće je ostati ravnodušan na lakoću kojom ispunjava sve zahtjeve, bilo da se radi o gutanju ravnih dionica, prolasku kroz dugačke brze ili spore, oštre zavoje. Zasluga je to kompaktnih dimenzija, ali i težine od nepunih 1500 kilograma. Ništa čudno, jer M2 je rođen i odrastao na Nürburgringu, na stazi na kojoj krug odradi za 7 minuta i 58 sekundi, 4 sekunde brže od svog prethodnika. No, iznenadio nas je udobnošću i lakoćom upravljanja izvan staze. Na kratkoj turi cestama oko staze, kao i na autocesti, pokazao se neočekivano udobnim i lakim za rukovanje. Neravnine na cestama se osjete, ali puno manje nego u niskoprofilnim gumama opremljenim terencima .

Tužne i neuvjerljive priče o downsizingu ne stanuju ispod prednjeg poklopca novog bavarskog dragulja. U skladu s blistavom tradicijom u nosu je smješten stari znanac - 3,0-litreni redni šesterocilindraš koji uz pomoć turbopunjača razvija 370 KS. Mišiće pokazuje već pri 1400 okretaja, kad je vozaču na raspolaganju svih 465 Nm okretnog momenta, ali motor se vrlo rado vrtio i svu raskoš svoje plemenite konjice pokazuje na 6500 okretaja. Ponekad, osobito u prvom i drugom stupnju prijenosa, nije ni potrebno razvlačiti ga više od 6000 za maksimalno ubrzanje. Ponekad malo nedostaje tek kratki završni vrisak koji su imali atmosferski motori, ali u konačnici u pitanju je vrhunski stroj koji ide u korak s vremenom, poštujući istodobno i tradiciju proizvođača iz Münchena.
U skladu s tradicijom je i ponuda mjenjača. Za poklonike klasike M2 dolazi s ručnim mjenjačem i 6 stupnjeva u kojem su sinkroni presvučenim ugljičnim vlaknima što smanjuju trenje i jamče iznimnu lakoću prebačaja. Drugi izbor je automatski mjenjač s dvostrukom spojkom i 7 stupnjeva prijenosa, kojem je teško pronaći zamjerke bilo u dizanju ili spuštanju, brzini ili preciznosti.